Основни подаци о мени

Моја слика
Belgrade, Serbia
Beše jedan rimski vođa...posvetio je samom sebi svoje reči. Pretačem sebe u reči, prepisujem, dopisujem, i podvlačim važna mesta šarenim markerima. Oči mi ne vide, uši ne čuju, mozak stvara iluzije i iz dana u dan me vara, ali... kako koje slovo sleće na papir, bol popušta, u pravilnim razmacima. Vraća se kad stavim tačku. Dok pišem pokušavam da spoznam istinu, da spoznam sebe, da prepišem sebi recept sa osećajima i osećanjima koja će me izlečiti. Zato pišem i pisaću. Nema višeg cilja, nema želje da pomognem drugom biću svojim primerom, iskustvom, da ukažem nekome na svet iz moje vizure. Svaki čovek je sopstveni centar oko koga se svi ostali vrte. Kad pomažemo, činimo to da nas neko drugi primeti pri tom činu, kad plačemo, želimo da nas neko primeti i sažali se, kad uspemo, draži nam je rezultat tog uspeha nego sam proces, kad padamo, treba nam neko da nas podigne. Prokleti smo jer drugi su nam potrebni, a opet ne možemo da se izmestimo van sebe.

Странице

2. 4. 2011.

Ljudi nisu pametni samo zato sto su obrazovani, nisu elita samo zato sto imaju para. Nisu slobodni oni koji imaju hrabrosti da napisu prvu bljuvotinu koja im padne na njihovu plitku pamet, vec su slobodni oni koji umeju da vole (bez obzira na razlike) i da vide ljude oko sebe onakvima kakvi zaista jesu.